Artikel » Hutbe » Milost Allaha, dž.š. Artikel-Infos
   

Hutbe Milost Allaha, dž.š.
17.10.2009 od Ermin





Thursday, 15 October 2009 12:43



Milost Allaha, dž.š.


Autor: Haris Islamčević


Ebu Hurejre, r.a. kaže: Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da kaže: Allah je Svoju milost podjelio na stitinu dijelova. Kod sebe je zadržao devedesei i devet dijelova, a na Zemlju je spustio jedan. Od tog jednog dijela milosti, stvorenja su samilosna jedna prema drugima, pa kobila podiže svoje kopito kako ne bi zgazila svoje ždrijebe.


Ovo je jedan od mnogobrojnih hadisa, izrečenih na temu Allahove milosti. Također, u kur' anskim poglavljima nalazimo ajete koji se dodiču dotične teme. Jedan od njih jeste i slijedeći:


Milost Allahova je doista blizu onih koji dobra dijela čine El-A'ra f, 56.


Iz naveddenog jasno se očituje veličina milosti Uzvišenog, ali nam se nagovještava na koji način doći do Božije milosti. Evo kako Ibn Kesir tumači ove riječi Uzvišenog Boga, dž.š:


"...milost Allahova doista je blizu onih koji dobra djela čine", tj. zaista je Njegova milost pripremljena i čeka dobročinitelje, koji slijede Njegova naređenja i klone se Njegovih zabrana. Uzvišeni je ovdje upotrijebio izraz "blizak", a ne izraz "bliska", zato što pod izrazom "milost" podrazumijeva riječ "sevap".



Dakle, najbolji i najsigurniji put koji nas vodi u riznice milosti Božije jest put činjenja dobrih djela. A upravo to nam i Allah, dž.š. preporučuje kad kaže: Takmičite se u činjenju dobra! jer u tom slučaju smo mi, vjernici, na dobitku. No, da bi jedno djelo, sa stajališta Ahlaka- islamske etike, bilo kvalificirano kao dobro od fundamentalne važnosti je nijjet - da je to djelo Bismillah - U ime Allaha, te da s tim djelom želimo zadobiti Božije zadovoljstvo , a da bude i od pomoći drugima. U današnjem vremenu smo svjedoci nedostatka milosti među nama. To se najbolje očituje u međusobnog komunikaciji između dva muslimana, koji se najviše, nažalost, svodi na interesnu komponentu. No istinski vjernik je u trajnoj potrazi za milošću Božijom, u kojoj nalazi mir, spokoj kako u dunjalučkoj - ovosvijetskoj, tako i eshatološkoj perspektivi. Naravno, mu'min je uvijek svjesan važnosti eshatoloških zbivanja , jer mu je na umu poruka Muhammeda,a.s. Edunja mezre'atul-ahireh - Dunjaluk je Ahiretska njiva - dakle, ono što ovdje posije - tamo će da ženje, a ko učini bilo dobra ili zla koliko trun gorušice, bit će mu prezentirano prilikom suđenja, na Dan kad će zaboraviti i na roditelje, ženu, djecu, na Dan kad jedina prokupacija će biti kako položiti račun pred Najpavednijim Sudijom. S toga, on još prilikom prolaza kroz Dunjaluk, trudi se da što više dobra učini, Božije milosti zaradi kako bi uživao u plodovima truda, na Ahiretu.


Sijedeći kur'anski iskaz koji nam u vezu dovodi Božiju milost i dobra djela, nalazimo u poslijednjem ajetu sure Kehf, dakle 110. ajetu: Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra dijela.


Kad je objavljen 156. ajet sure El-A'raf A milost Moja obuhvata sve Iblis, l.a., ponadao se i rekao: I ja sam nešto, i imat ću udjela u Njegovoj milosti. Također, židovi i kršćani su se istom nadali, no tad je Allah objavio:


Dat ću je onima koji se budu grijeha klonuli i zekat davali, Svoju milost ću dati i ukazati onima koji budu izbjegavali širk i koji budu davali zekat, I onima koji u dokaze Naše budu vjerovali, onima koji budu vjerovali i potvrđivali Moje dokaze.


Tad je prokleti Iblis izgubio nadu u Allahovu milost, no židovi i kršćani su kazivali kako ne čine širk, daju zekat i vjeruju u dokaze Njegove. Kao odgovor na njihove tvrdnje, Uzvišei objavljuje: Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati čitati niti pisati. Tj. onima koji će potvrđivati i povjerovati u Muhammedovo, a.s. poslanstvo, pa su i oni izgubili nadu. Ta milost, dakle, ostala je jedino vjernicima. No, trebamo malo prostudirati predhodne ajete, pa da vidimo koje su to kategorije koje se navode da imaju pravo na milost! To su: dobročinitelji, oni koji se grijeha klone, koji obavezu zekata izvršavaju, iskreni vjernici koji ne čine širk - mnogoboštvo, te oni koji čvrsto budu vjerovali u Božije dokaze.


Svakako trebamo se dobro zapitati koji je naš status, te se potruditi da što prije se priključimo makar jednoj od ovih grupa. Strah od Allaha, dž.š., će nam donjeti Njegovu milost, to se vidi iz hadisa koji prenosi Ebu Sejjid el Hudri, r.a., da je Poslanik, a.s. kazao : Čovjek će ući u Džennet, a nije uradio ni jednog dobrog djela. On je svojoj porodici, na samrti, rekao : „ Kada umrem, spalite me i pola moga praha bacite u more, a pola raspite po kopnu." Kada je umro, uradili su s njim što je tražio. Allah je naredio moru i kopnu da iskupe prah. Stvorio ga je ponovo i pitao: „Šta te navelo da postupiš tako kako si postupio?", Čovjek će reći „Strah od Tebe, Gospodaru ! " Allah će mu zbog toga sve oprostiti.


Vidimo iz navedenog slučaja značaj straha od Boga, naravno ne onoga patološkog, nego straha prilikom naših aktivnosti, kad činimo da se uvjek zapitamo da li je to isprano ili ne. O neophodnosti Allahove milosti za svakog čovjeka, vidimo iz slijedećeg :


Ebu Seid Makberiji od Ebu Hurejre, r.a., prenosti da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Niko od vas neće uspjeti samo svojim djelima. Ashabi upitaše: Zar ni ti, Allahov Poslaniče? On odgovori: Ni ja , osim ako me Allah ne prekrije i ne obaspe Svojom milošću. Radite, trudite se, jutrom i večeri i nešto od noći, i ostvarut ćete ono što želite.


Ebu Lejs es-Semerkandi, svojim lancem prenosilaca, bilježi od Ebu Rewada, a ovaj od svog oca, da je rekao: „ Allah je objavio Dawudu, a.s. : ' Dawude, obraduj griješnike i upozori iskrene'. Ovaj upita: 'A kako da obradujem griješnike i upozorim iskrene?' On reče:' Griješnike obraduj tako što ćeš im kazati da nema grijeha koji Ja ne mogu oprostiti, a upozori iskrene da se ne zanesu svojim djelima. Svoju pravednost i svođenje računa neću nikom upraviti , a da ga ne unitim.'"


Što se tiče straha od Boga, napomenut ćemo i to, da onaj kog pozove žena da je obljubi a on odgovori: Ne, ja se Boga bojim , bit će proživljen u hladu na Danu kad drugog hlada osim Njegovog neće biti. Na kraju učimo dovu dragom Bogu: Rabbena atina min ledunke rahmeten, we hej' lena min emrina rešeda - Gospodaru naš, podari nam milost Tvoje blizine, i učini da u našim djelima pronađemo pravi put i razboritost. Amin!






Druckansicht   druckbare Version anzeigen
Seite empfehlen   Artikel empfehlen
0 Komentari   kommentieren
 
Pocetak Strane nach oben